

Neovisno o tome u kojem se dijelu Hrvatske nalazite, kruna svakog bogatijeg ručka trenutak je kada na stol dolazi primamljivi desert pripremljen s mnogo ljubavi.
U Dalmaciji će taj slatki zalogaj pratiti i gutljaj ukusnoga desertnog vina koje se naziva prošek. Prošek se tradicionalno u Dalmaciji pripremao uoči rođenja djeteta tako što bi se dio grožđa pobranog te godine posebno sušio kako bi se od njega moglo proizvesti upravo nekoliko boca cijenjenog prošeka. Te bi boce potom zakopali u zemlju na čuvanje i ne bi ih otvarali sve do vjenčanja tog djeteta desetljećima kasnije. Nekada su čašicu slatkog prošeka liječnici propisivali čak i kao lijek, a danas se u tom vinu bezbrižno uživa u posebnim prilikama.
Prošek pripada kategoriji specijalnih, i to desertnih vina, a dobiva se drugačijom metodom prerade grožđa od one koja se primjenjuje kod izrade klasičnoga mirnog vina. Glavne sorte koje se upotrebljavaju za pripremu prošeka autohtone su hrvatske sorte kao što su rukatac, vugava, pošip, istarska malvazija, dubrovačka malvasia, lasina, babić, galica ili plavac mali, a obilježava ga osobita slatkoća, zbog čega se odlično slaže sa slatkim jelima te ih ponekad čak i zamjenjuje.
Zrelo grožđe odabrano za pripremu prošeka prvo se suši na prostirkama od slame ili trstike, vješanjem na žicu ili pak slaganjem na guste žičane mreže. Kad se osuši, grožđe se preša kako bi se iz bobica izvukao preostali sok. Nakon prvog prešanja odrađuje se proces maceracije, odnosno ponovnog natapanja osušenog grožđa, nakon čega slijedi drugo prešanje. Idući je korak u nastanku prošeka alkoholno vrenje koje traje znatno dulje nego kod klasičnog vina, budući da sirovina za prošek sadrži više šećera. Nakon završetka fermentacije prošek je potrebno pustiti da dozrije, što je proces koji se odvija u drvenim bačvama koje vinu daju dodatnu aromatičnost. Prošek se zatim prebacuje u boce i pažljivo čuva, a najukusniji je kada ga se ispija u dobrom društvu.